Ana Ahmatova: život i rad. Ahmatova: glavne teme kreativnosti

Ana Ahmatova, čiji je život i rad predstavit ćemo vam - je pseudonim koji potpisuje svoje pjesme AA Gorenko. Ovaj pjesnik rođen u 1889, 11 (23) lipanj, blizu Odese. Njezina obitelj ubrzo seli u Tsarskoye Selu, gdje je do 16 godina živio Ahmatova. Stvaranje (ukratko) ovog pjesnika bit će predstavljen nakon biografije. Prvo upoznati sa životom Anny Gorenko.

rane godine

Rane godine nisu bili rumeni za Anny Andreevny. Njeni roditelji razišli 1905. godine. Majka je odvedena u Yevpatoria kćeri koje pate od tuberkuloze. Evo po prvi put suočio sa životom bruto inozemni i najprljavije gradove „divlje djevojke”. Ona je također doživjela ljubavnu dramu, pokušao počiniti samoubojstvo.

Obrazovanje u Kijevu i gimnazijama Tsarskoselskaya

Rane mladosti da je pjesnik bio je nagrađen studije u Kijevu i Tsarskoselskaya gimnazijama. Posljednja klasa se održava u Kijevu. Nakon toga, budući pjesnik studirao pravo u Kijevu, a filologiju u St. Petersburgu, na Sveučilištu za žene. U Kijevu, ona je učiti latinski, što je omogućilo kasnije slobodno učiti talijanski jezik, čitati Dantea u izvorniku. No, Ahmatova pravnih subjekata izgubio interes uskoro, pa je otišao u St. Petersburgu, nastavak edukacije na povijesnim i književnim tečajeva.

Prve pjesme i izdavaštvo

Prve stihove koji još uvijek vidljiv utjecaj Derzhavin, napisao je mladi školarka Gorenko kada je imala samo 11 godina. U 1907. se pojavio prvi objavljivanje.

Godine 1910., od svog samog početka, Ahmatova redovito počinje biti objavljen u Moskvi i St. Petersburgu časopisima. Jednom stvorena „Trgovina Pjesnici” (1911), književna udruga, ona obavlja poslove tajnika.

Brak, putovanje u Europi

Ahmatova u razdoblju od 1910. do 1918. godine bio u braku s NS Gumilyov, također poznat ruski pjesnik. S njim je upoznala dok je studirao u Tsarskoye Selo školi. Nakon toga Ahmatova napravio putovanje u Pariz u 1910-1912 godina, gdje se sprijateljio s Amedeo Modigliani, talijanski umjetnik koji je stvorio njen portret. Također, u isto vrijeme, ona je posjetila Italiju.

Pojava Ahmatova

Nikolaj Gumilev uveo svoju ženu na književnom i umjetničkom okruženju, gdje je ime stekao prijevremenom važnost. Ne samo pjesnički način Anny Andreevny postao popularan, ali i njegov izgled. Ahmatova udario suvremenike veličanstvo, regal. Ona pruža tokena kao kraljica. Izvan pogled pjesnika inspirirani ne samo Modigliani, ali i umjetnici kao što su K. Petrov-Vodkin, A. Altman, Z. Serebryakov, A. Tyshler, N. Tyrsa A. Danka (u nastavku prikazuje rad Petrov-Vodkin) ,

Prva zbirka pjesama, a rođenje sina

Godine 1912., orijentir za pjesnika, dogodilo u životu, dva važna događaja. Objavio je prvu zbirku pjesama Anny Andreevny pod nazivom „Večer”, koja je obilježila svoj posao. Ahmatova i rodi sina, budućeg povjesničara, Gumilyov Lev Nikolaevich - važan događaj u svom osobnom životu.

Uključeno u prvoj zbirci pjesama slikama plastike koji se koriste u njima su jasno sastava. Su prisiljeni ruski kritičari kažu da je u poeziji, novi talent. Iako su „učitelji” su takvi majstori Ahmatova simbolist kao bloka i I. F. Annensky, njena poezija je percipirana od samog početka kao Acmeist. U stvari, zajedno s O. E. Mandelshtamom i N. S. Gumilevym pjesnika u ranim 1910-a, bila je srž toga je došao u vrijeme novog trenda u poeziji.

Sljedeća dva zbirke, odluka da ostane u Rusiji

Pratio sam prvu kolekciju, a druga knjiga pod naslovom „Krunica” (1914), a tri godine kasnije, u rujnu 1917. godine, bio je skup „White Stada”, treći u svom radu. Oktobarske revolucije nije prisiljen pjesnika na iseljenje, iako u ovom trenutku, počeo masovno iseljavanje. Rusija napustio jedan za drugim ljudima u blizini Ahmatova: A. Lurie, Antrep B. i O. Glebova-Studeykina, njezin prijatelj mladosti. Međutim, pjesnik je odlučila ostati u „grešnog” i „gluha” Rusije. Osjećaj odgovornosti prema svojoj zemlji, veže se na zemlju, a ruski jezik je zatraženo Annu Andreevnu ući u dijalog s njim su odlučili napustiti. Već dugi niz godina, oni koji su napustili Rusiju, nastavio opravdati svoj odlazak u Ahmatova. Uz to, tvrdi, posebice, R. Hull, okrećući se Anne Andreevne B. Francka i G. Adamovich.

Teško vrijeme za Anny Andreevny Ahmatovoy

U to vrijeme, njezin se život dramatično promijenio, što je odraz njezine uspostave. Ahmatova je radio u knjižnici Instituta za Agronomski, u ranim 1920-ih je uspio objaviti još dvije zbirke pjesama. To su bili na „trputac”, objavljen 1921. godine, a „Anno Domini” (u prijevodu - „U godini Gospodnjoj”, objavljenom 1922. godine). Za 18 godina nakon što su mediji se nije pojavio to radi. Različiti razlozi za to postoje: s jedne strane, to pucanje NS Gumilyov, bivši suprug, koji je optužen za umiješanost u urotu protiv revolucije; s druge strane - odbacivanje kreativnost pjesnik sovjetske kritike. Ahmatova puno tijekom ove prisilne šutnje bio je angažiran u radu Aleksandre Sergeevicha Pushkina.

Gledano OptINA

Promjena „glas” i „rukopis” Ahmatova povezana sa sredinom 1920. godine s posjetom 1922. godine, u svibnju, OptINA i razgovor s Elder nektara. Vjerojatno, ovaj razgovor je pod snažnim utjecajem pjesnika. Ahmatova je majčinska srodstvo s A. Motovilov je svjetovna početnik Serafima Sarovskogo. Ona je kroz niz generacija otkupljenja ideje žrtvovanja.

Drugi brak

Sudbina Ahmatova prijeloma također bila povezana s osobnošću V. Shileiko, koji je postao njezin drugi suprug. To je bio znanstvenik-orijentalist, koji je sudjelovao u kulturi tih drevnih zemalja poput Babilona, Asirije, Egipta. Osobni život s tom nemoćni u život i opresivne osobe ne rade, ali njegov utjecaj pripisuju pjesniku u njegovom povećanju radne pridržana filozofskih bilješke.

Život i djelo 1940. godine

Prikupljeni pod naslovom „Od šest knjiga” pojavit će se u 1940. Vratio se za kratko vrijeme u suvremenoj literaturi tog vremena pjesnik, Anna Ahmatova. Život i njezin rad u ovom trenutku je vrlo dramatična. Ahmatova naći u Lenjingradu Velikog Domovinskog rata. Bila je evakuirano iz tamo Taškentu. Međutim, u 1944. je pjesnik vratio u Lenjingrad. Godine 1946., izložiti nepravednom i oštre kritike, ona je izbačen iz Saveza pisaca.

Povratak na ruskoj književnosti

Nakon ovog događaja sljedeći desetljeće u djelima pjesnika napomenuti samo da je u ovom trenutku bavi književno prevođenje Anna Ahmatova. Kreativnost svog sovjetskog režima nije bio zainteresiran. L. N. Gumilev, njezin sin, služio u vrijeme kazne u radnim logorima kao politički zločinac. Povratak na ruske književnosti, održan je poezija Ahmatova tek u drugoj polovici 1950-ih. Od 1958. godine zbirke stihovima pjesnika opet počinju biti objavljena. Završena je 1962. godine, „Pjesma bez heroja”, već je proizvedeno 22 godina. Ana Ahmatova je umro 1966. godine, 5. ožujka. Pjesnik pokopan u blizini St. Petersburga, u Komarovo. Grob je predstavljen ispod.

Acmeism u djelima Ahmatova

Ahmatova, čiji rad je sada jedan od nacionalnih poezije vrhova, na svojoj prvoj knjizi pjesama pripadao kasnije je prilično cool, samo je jedna linija tako da ga odaberete „... opijaju zvuk glasa sličan tvoje” Mihail Kuzmin, međutim, njegov predgovor ovoj zbirci završio sa riječima koje nam dolazi mladi, novi pjesnik, imaju sve podatke kako bi postali pravi. U velikoj mjeri određuje poetiku „večeri” teoretskog programa acmeism - novi trend u literaturi, koji često uključuju pjesnikinja Ana Ahmatova. On je odraz kreativnosti mnogi od obilježja tog trenda.

Fotografija u nastavku je učinjeno 1925. godine.

Acmeism nastao kao reakcija na pretjerivanja simbolist stilu. Na primjer, članak V. M. Zhirmunskogo poznati književni kritičar, o radu predstavnika tog trenda se imenuju na sljedeći način: „razbiti simboliku” Dalyam mistične i „ljubičasto svjetovi” su u suprotnosti život na ovome svijetu, „ovdje i sada”. Moralni relativizam i razni oblici kršćanstva bili su zamijenjeni novim „vrijednostima nepokolebljiva stijena.”

Tema ljubavi u radu pjesnika

Ahmatova je ušao u književnost 20. stoljeća, prvom tromjesečju, uz tradicionalnu temu za Svjetsko lyrics - temu ljubavi. Međutim, njegovo rješenje u djelima pjesnika je temeljno novo. Ahmatova je poezija daleko od sentimentalnog žensku poeziju, predstavljena je u 19. stoljeću imena poput Carolina Pavlova, Julija Julija Zhadovskaya, Mirra Lokhvitskaya. Oni su daleko i od „ideala”, apstraktnog lirizma obilježje ljubavne poezije od Symbolists. U tom smislu, on se oslanjao uglavnom na ruskim tekstovima i proze 19. stoljeća, Ahmatova. Kreativnost je inovativna. O. E. Mandeljštama, na primjer, napisao je da su tekstovi doveli složenost ruski roman 19. stoljeća, Ahmatova. Esej o radovima bi se moglo započeti s ovom temom.

U „večeri” su donijeli različite oblicima ljubavnih osjećaja, ali je junakinja je uvijek bio odbijen, izdao, patnje. Chukovsky pisao o tome, da je prvi koji je otkrio da nas nitko ne voli - poetski, to je Ahmatova (esej o djelima toga „Ahmatova i Majakovski”, izrađen od strane istog autora, uvelike je pridonio njegovom progonu kada su stihovi pjesnika nije objavljen). Neuzvratni ljubav vidio izvor kreativnosti, a ne prokletstvo. Tri dijelovi zbirke nazivaju, odnosno, „Ljubav”, „obmana” i „Muse”. Krhka ženstvenost i eleganciju u kombinaciji u stihovima Ahmatova sa svojom hrabrom prihvaćanju patnje. Od 46 pjesama uključenih u ovoj zbirci, gotovo polovica bila posvećena rastanak i smrti. To nije slučajno. U razdoblju od 1910. do 1912. godine pjesnik posjeduje osjećaj kratkodnevnosti, imala je slutnja smrti. Do 1912. godine, dvije njezine sestre umro od tuberkuloze, pa je Anna Gorenko (Ahmatova, čiji je život i rad smo s obzirom na) vjeruje da ju je ista sudbina zadesiti. Međutim, to nije nužno u suprotnosti s Symbolists, odvajanje i smrt s osjećajem beznađa, tjeskobe. To raspoloženje dovelo do iskustva svijeta ljepote.

Što je navedeno u knjizi „Night”, a na kraju je oblik najprije u „u redu”, zatim „White paket” osebujne stilu pjesnika.

Motivi savjesti i pamćenja

Povijesnost je duboko intimna lirika Anny Andreevny. Već u „čisto” i „Večer” s temom ljubavi, postoje druga dva glavni motiv - savjest i memorije.

„kobne trenuci”, koji je u znaku domaće povijesti (koja je počela 1914. godine, Prvi svjetski rat), podudara s teškom razdoblju u životu pjesnika. To je otvoren u 1915, tuberkuloze, njezina obitelj nasljedne bolesti.

„Pushkinizm” Ahmatova

Dodatno pojačava motive savjesti i pamćenje u „Bijeloj stado”, nakon čega radi dominiraju. Pjesnički stil pjesnika u godinama 1915-1917 razvija. Sve kritizirao spominje neka vrsta „pushkinizm” Ahmatova. Njegova suština je umjetnički potpunost, točnost izražavanja. Također je ukazao na prisutnost „citationality sloj” s mnogim prozivke i aluzije kako suvremenika i prethodnika s: O. E. Mandelshtamom, B. L. Pasternakom, AA bloka. Sve duhovno bogatstvo kulture naše zemlje je iza Ahmatova, a ona s pravom osjetio njegov nasljednik.

Predmet domovina u Ahmatova djela, vezana za revoluciju

Ne mogu, ali utječe na rad dramatičnih događaja za života pjesnika. Ahmatova, čiji je život i rad bili su u teškom trenutku za našu zemlju, prihvatio revolucije 1917. godine kao katastrofu. Stara zemlja, prema njenom mišljenju, više nije bilo. Predmet domovina u djelima Ahmatova, predstavljen na primjer, u knjizi „Anno Domini”. Dionica otvara ovaj izašao 1922. godine, zbirka se zove „Nakon Svih”. natpis linija je odveden u cijeloj knjizi „kod onih prekrasnih godina ...” F. I. Tyutcheva. Domovina nije više za pjesnika ...

Međutim Ahmatova revolucija - to je i doigravanje za prošli život grijeha, odmazde. Neka lirski heroinu i da se ne stvaraju zla, ona smatra da je uključen u generalovu greške, pa Ahmatova spremna podijeliti teško dio svojih ljudi. Domovina u djelima Ahmatova je obaveza da se iskupi.

Čak je i naslov knjige u prijevodu „U godini Gospodnjoj”, ona kaže da je pjesnik vidi kao Božju volju njegovu dob. Korištenje povijesnih paralela i biblijskih motiva postaje jedan od načina da se razumiju umjetnost se događa u Rusiji. Oni sve više posezanja Ahmatova (na primjer, pjesma „Kleopatra”, „Dante”, „biblijske stihove”).

Stihovi ove velikog pjesnika, „ja” u ovom trenutku postaje „mi”. Ahmatova govori u ime „mnogi”. Svaki sat, ne samo pjesnika, ali i njegovi suvremenici, bilo bi opravdano riječi pjesnika.

To su glavne teme kreativnosti Ahmatova, kao vječne, a to je tipično za doba života pjesnika. Često se u odnosu na drugi - sa Marina Cvetajeva. Oba su danas kanonima ženskom pjesništvu. Međutim, ne samo da ima mnogo zajedničkog, ali se razlikuje u mnogočemu kreativnosti Ahmatova i Cvetajeva. Pisanje na ovoj temi često pitati učenike da pišu. U stvari, to je zanimljivo spekulirati o tome zašto je to praktično nemoguće zbuniti pjesmu napisao Ahmatova, s djelima stvorio Cvetajeva. No, to je druga tema ...