Kolokvijalan rječnik i razgovorni: primjeri i pravila korištenja

Napišite svijetle, privlačan teško rezervirati. No, neki autori su u mogućnosti osvojiti pažnju svojim djelima impresivna publike. Koja je tajna njihovog uspjeha? Trudimo se pronaći u ovom članku, kako su postigli univerzalno prihvaćanje.

vulgaran jezik

Kolokvijalni rječnik - riječi s grubim, stilski smanjenom hladu, pa čak i vulgaran, koji se nalaze izvan književnog stila. Oni nisu tipične za model, stil knjige, poznato, ali različitim skupinama društva i kulturni i socijalni karakteristike ljudi koji ne posjeduju pisani jezik. Ove riječi se koriste u nekim vrstama razgovora: na šaljiv ili poznatom govoru u verbalne sparing i slično.

Općenito, narodni jezik se zove ne-književni jezik koji se koristi u tuđi razgovor. U ovom slučaju, to ne može biti grubo i imaju poseban izraz. U to su uključeni, na primjer, riječi: „prema unutra”, „dosta”, „besplatno”, „njihov”, „drugi dan”, „zasad”, „vjerojatno”, „bulk”, „umoriti”, „gluposti” „debeo”, „tvrdi radnik”, „promašaj”, „pametan”.

Označiti rječnika, što ukazuje na smanjenu stil riječi i njihova značenja, dati im minus procjena, bezbroj. Kolokvijalni rječnik procjenu i izražajan ton često smjestiti.

Također je moguće naći zajedničke riječi, a razlikuju se samo u akcentuacije i fonetike ( „tabaterka” umjesto „duhan”, „surezno” umjesto „ozbiljni”).

Razlozi za primjenu

Kolokvijalni leksikon u različitim vrstama dijalekta koristi se za niz razloga: autorovo izravan odnos prema opisanim pragmatične motiva (novinarski izraz), ekspresivne teme i pretjeran (izgovorene riječi), characterological razloga (čl fraze). Službeni poslovne i znanstvene rasprave kolokvijalni rječnik percipira kao inostilevoy element.

neskroman stil

Grubo kolokvijalni vokabular oslabio, izražajno nepristojno boja. Sastoji se, na primjer, ove riječi: "ološ", "kukuruzna stabljika" "glupan", "šalica", "pot-bellied", "reklamira", "lice", "šalica", "Bast", "kuja", " okolet "" slyamzit "" ološ "" Hamley”. Za nju pripadaju ekstremnoj vulgarnog jezika, koji je, psovke (vulgarnim psovkama). U tom stilu se nalaze sudačku iznimnim pučkih vrijednosti (često metamorfnih) - „zvižduk” ( „ukrasti”), „i rez” ( „žustro je rekao”), „crtica” ( „pisati”), „tkati” ( "govori gluposti"), "šešir" ( "tužno vreću"), "vinaigrette" ( "gužvu").

svakodnevni stil

Razgovor vokabular je jedan od osnovnih kategorija rječniku jezikom pisca uz neutralan i knjiga žanr. To stvara riječ, poznat uglavnom u dialogicality fraze. Ovaj stil fokusira na neformalnim razgovorima u atmosferi interpersonalne komunikacije (labavosti komunikacije i izražavanja odnosa, misli, osjećaje, razgovarati s predmetom), kao i jedinicama drugih razinama jezika, djeluju uglavnom u izgovorene riječi. Stoga čiji je uobičajeno izrazi svojstveni izražajan smanjenje bojanje.

Govorni žanr je podijeljen u dva kapaciteta rezervoara nejednaki-baznu: pismeni narječje i vokabular obihodno-potrošača.

Rječnik govora

Što je razgovorni i kolokvijalni vokabular? Svakodnevno rječnik sastoji se od riječi specifične za oralne oblike komunikacijske prakse. Konverzacijski fraze ujednačena. Oni se nalaze ispod neutralne riječi, ali ovisno o stupnju književnom vokabularu se podijeliti u dvije glavne skupine: za osnovnu i pučke rječnika.

Svakodnevno vokabular sadrži uvjete koje daju razgovoru za nijansu neformalnost, spontanost (ali ne i grubo-riječ narječje). S točke gledišta dijelova govora atribut razgovorni vokabular kao neutralan i raznolika.

To uključuje:

• imenice: „mahanje”, „veliki čovjek”, „gluposti”;
• pridjevi: „slab”, „neoprezan”;
• prilozi: „na svoj način”, „slučajni”;
• interjekcijama: "Ups", "bai", "LGA".

Svakodnevno leksikon, unatoč pritushennost, ne ide izvan granica Ruske književnog jezika.

Kolokvijalni rječnik dolje na stil nego svakodnevno, dakle, nalazi se izvan standardiziranom pisanju ruskog govora. Ona je podijeljena u tri kategorije:

1. Ekspresivne grubo Rječnik gramatički prikazani pridjeve ( "bedraggled", "bellied") glagol ( "sleep", "raschuhat"), imenice ( "kukuruzna stabljika", "Bonehead"), prilozi ( "loš", "glupo"). Ove riječi su često u razgovorima slabo obrazovanih pojedinaca, koji definira njihov kulturni nivo. Ponekad se naći u raspravama o inteligentnih ljudi. Izražajnosti tih riječi i njihove semantičke i emocionalne sposobnosti omogućiti ponekad rječito i sažeto prikazati omjer (najviše negativan) na bilo koji objekt, pojave ili čovjeka.
2. Grubo-Pučko vokabular se razlikuje od grube i izražajnog visoku razinu poznavanja. To je, na primjer, sljedeće riječi: „Heil”, „šalica” „šalica”, „repa”, „neslaganje”, „Rylnikov”. Ove elokventan riječi, oni su u mogućnosti prenijeti negativan stav u razgovoru s nekim epizodama. Zbog prekomjernog divljaštva kao vokabular ne vrijedi u razgovorima kultiviranih ljudi.
3. Zapravo, Pučko vokabular. To uključuje mali broj riječi koje nisu književne, ne zato što su nespretni (oni nisu bili primitivan tako izražajne boje i vrijednosti) ili imaju ratoborni karakter (oni nisu nasilne semantika), nego zato što oni ne savjetuju korištenje obrazovane ljude u razgovorima. To su riječi kao što su „unaprijed”, „upravo sada”, „tata”, „Pretpostavljam”, „ikra”. Ova vrsta jezika također naziva narodni, a razlikuje se od dijalektom koji se koristi u gradu i na selu.

sinonimi

Sinonimi u kolokvijalnom vokabularu i književna u isto vrijeme vrlo često su različite razine ekspresije i izražajnosti:

• glava - galangal, balvan;
• lica - ružan šalicu, njuška;
• Noge - klyagi.

Često se u razgovorima doći do nije sinonim samo kao takva i govornih verzije književnih riječi, uključujući i gramatike:

• joj - joj;
• uvijek - zavsegda;
• jeo je - on poemshi;
• njihova - njih;
• van - ottudova, ottedova;
• zbogom - na svidanitsa.

Kreativnost M.Zoshchenko

Mnogi vjeruju da je sredstvo izražavanja govora je kolokvijalan rječnik. Doista, u rukama ne-spisateljski masterovitogo riječi mogu poslužiti ne samo kao sredstvo psihološkog opisa likova, ali i za stvaranje prepoznatljivog stilsku specifičnu situaciju. Prototip toga su kreativni radovi Zoshchenko, koji vješto parodirao Filistejca mentalitet i način života „vkraplivaya” u razgovoru neudobnim heroja narodski izrazi.

Kako to izgleda u svojim knjigama narječje vokabular? Primjeri profesionalizma M.Zoshchenko impresivno. Ovaj talentirani pisac napisao sljedeće:

„Ja kažem:

- Nije li vrijeme sjediti u kazalištu? Poziv može biti.

A ona kaže:

- Ne

I treće, uzima kolač.

Govorim:

- Post - nije puno? Može povraćati.

A ona kaže:

- Ne, - kaže on - mi smo koristili.

I četvrto motika.

Tada me udari u glavu krv.

- Lodge - kažu - natrag!

Ona ispuzhalsya. Otvorila je usta i svijetli zub u ustima.

A ako sam pogodio odvodnu obuzdati. Svejedno, mislim da više ne ide van s njom.

- Lodge - kažem - u pakao "(" Aristocrat „priča!).

U ovom radu, strip učinak se postiže ne samo zbog većeg broja vulgarnih izraza i oblika, ali i zbog činjenice da su ove izjave ističu iz „rafiniranim” književnim klišeja: „jedu kolače” i tako dalje. Kao rezultat toga, on je stvorio psihološki portret slabo obrazovani, uskogrudan čovjek, u nastojanju da izgledaju inteligentno. On je klasičan heroj Zoshchenko.

dijalekt vokabular

A što dijalekt, kolokvijalni vokabular? Studiranje Urban vulgarnog jezika, mnogi ljudi postavljaju hitno pitanje o svom lokalnom bojanje, zbog utjecaja dijalekata: naglašava ograničene mogućnosti u skladu s podacima jedne metropole omogućava da ih usporediti s drugim gradovima materijala, na primjer, Tambov, Omsk, Voronjež, elista, Krasnojarsk i tako dalje.

Konvencionalni granice između narodnog i dijalekt rječnikom vrlo često pripisuje povijesne veze s nacionalnom dijalekt sleng, genetski razlozi koji nisu u potpunosti opravdano ponekad analiziraju kao osnovni izvor osvjetljenje iscrpljena ležišta narodni jezik.

Vještina A. I. Solzhenitsyna

Slažem se, ponekad koristi kolokvijalni rječnikom daje proizvodu određenu jedinstvenost. Jezična i stilska vještina A. I. Solzhenitsyna, obilježen izuzetnom originalnošću privlači mnoge lingviste. A paradoks minus odnosu na njega zahtijeva neke čitatelje da nauče jezik i stil djela ovog autora. Na primjer, njegov roman „Jedan dan u Ivana Denisovicha” prikazuje unutarnje jedinstvo i dosljedan, točan motivaciju svog figurativnog i verbalnog sastavu, u kojem se nalazi, kako tvrdi L. N. Tolstoja, „jedinstveni postupak za jedini mogući riječi”, koji je pravi znak umjetnosti.

važno

Dijalekt vokabular je vrlo važno za Solženjicina. „Delegat” seljačke autora funkcija, čime je postao junak tog romana, pisac je uspio stvoriti izuzetno nekonvencionalnu i izražajne procjenu dijalektu svom izričaju snažno isključeni za cijelu tekuću povratka učinkovitosti skripta na istrošenom fonda „popularne” govor će, lutanja od knjige do knjige ( upišite „nadys” „apostol”, „dragi moj”, „izgledaš-Koch” i slično).

Za veći dio ovaj opis kaže se proizvodi ne kroz vokabular ( „uhaydakatsya”, „mraz”, „Khalabuda”, „gunyavy”), a zbog tvorbe riječi „obnevolyu”, „nedotyka”, „ukryvische”, „udovolenny” „žurno”. Ovaj način spajanja na dijalekt govornog područja umjetnosti, u pravilu, kritika je odobravanje procjena kao oživljavanje asocijativnu poznatu komunikaciju slici i riječi.

Narodni govor

A kako koristiti kolokvijalni vokabulara u govoru? U razgovorima moderne seljačke dijalekt i narječje vokabular jedni od drugih gotovo nerazdvojni. I tamo su, recimo, riječi kao što su „bezvrijedan”, „samodumka”, „duhovity”, „uhvatiti” na pojedinu zvučnika, a upravo zbog toga doživljava ili da li se upotrebljavaju u općim neknjiževnih njihova svojstva - za procjenu glasa Ivan Denisoviča ne smeta. Važno je da se uz pomoć i prvog i drugog poziva junaka dobiva potrebne stilske-emocionalno.

Čujemo na velikodušnu smislom za humor, živjeti, slobodni od lako posudio u posljednjih nekoliko godina na različitim spornim arene standardni pronicava narodni govor. Solženjicin zna i to osjetljivo otkriva nove manje nijanse.

Kako bi inače karakterizira kolokvijalnom vokabularu? Primjeri primjene može dovesti na neodređeno vrijeme. Zanimljivo je upotreba Shukhov „osigurati” glagol u svježem „sportsko-proizvodnje” vrijednosti - kako bi se osigurala pouzdanost djelovanja zaštititi „Shukhov ... s jedne strane zahvalno, žurno nedokurok, a drugi od dna kako bi se osiguralo, da ne ispadne”.

Ili styazhonnoe koristiti jedna od vrijednosti „biti” glagol koji bi mogao pojaviti u popularno govoreći upravo sada „, donio je netko trafaretki iz rata, i od tada je prošlo, a sve više i više boje kao upisali: nigdje se sastoji nigdje ne radi ...”.

Poznavanje narodnih izraza dao Solženjicin i teške životno iskustvo, i, naravno, aktivni interes u čarobnjaku ga je navelo da se ne samo liječiti, ali i posebno istražiti ruski jezik.