Intonacija priče, uvod i kraj

Intonacija priča izreka, Bylina Solo, Molitva uvod, koji je završio - dio je uključen u strukturu folklornom djelu. Oni treba razlikovati jedni od drugih. Kompleks kompozicijski struktura narodnih priča nije slučajna. Svaki od njih na raspolaganju u dijelovima igrao ulogu.

Što je poslovica

Većina bajke, posebno vila početak izreka. Zbog svog postojanja postupno slušatelj je uronjen u posebnom svijetu, a time i spremni prihvatiti sve književnog rada.

Do čitanja ili slušanja refren, kao dijete, i odrasle osobe u svoju maštu za stvaranje sliku mačke Baiyun, vide otok usred oceana, on uzdiže moćni hrast sa zlatnim lancima i tajanstveni kovčeg u moćnim granama, udaljenost možete vidjeti grad iz nepoznatog kraljevstva države.

Značajke koje razlikuju izreka: intonacija priču, unatoč malim dimenzijama (ponekad samo nekoliko riječi), može odmah uroniti čitatelja u svijet magije i čarobnjaštva. To je vrlo važno, jer čovjek je postavljen na ne samo dobiti zadovoljstvo čitanja, ali i shvatiti duboku mudrost naroda, koja se nalazi u sadržaju bajki. A da se to postigne je vrlo teško bez posebnog raspoloženja.

Vrlo često govori se smiješni u prirodi s elementima zbunjenost, frfljanje, zbunjenost, igrom riječi. Zahvaljujući takvoj recepciji je moguće kako bi se izbjeglo prekomjerno izgradi, ali da bi obrazovne uloge rada.

funkcije intonacije

Da biste u potpunosti razumjeli što je intonacija u bajci, potrebno je razumjeti svoju svrhu. On se sastoji u obavljanju više zadataka:

• upoznati čitatelja s glavnim likovima bajka proizvoda;
• reci nam nešto o vremenu počinjenja opisanog djelovanja;
• dati ideju o mjestu gdje se pojavljuju događaji.

Mladi čitatelji bi trebali shvatiti da je intonacija je vrlo važno priča. Na samom početku proizvoda možete dobiti mnogo informacija, koje će u budućnosti pomoći da u potpunosti razumiju sliku likova, njihovim likovima i djelima.

Intonacija priče nužno pokazuju da je proizvod jezika s kojima se susreću, potpuno drugačije od običnog govora. Primjer za to može biti sljedeći izrazi: „U nekom kraljevstvu, u nekim državama”, „zlatnim kupolama”, „trebalo bi stablo”, „bajka”, „more okiya” i mnogi drugi „mitski” riječ.

Počevši bajke, njihova raznolikost

Upoznavanje i završetke bajki imaju ogroman izbor, oni se razlikuju po strukturi jezika, semantički sadržaj. Tradicionalna vrh imati samo oko 36% folklor. Poznato je da svaki čovjek, odrastao u tradiciji ruske narodne umjetnosti. Od ranog djetinjstva, kada je dijete priča priču, čuje riječi: „Jednom davno ...” Sve u svemu, u predstavljanju priče koriste najmanje devet vrsta standardnih upoznavanja.

znak štampara

„To je bajka završava, i tko je slušao - dobro učinio” - tradicionalni oblik završecima mnogih bajki. Osim navedenog primjera je poznato najmanje pet varijacija u kojima se može završiti pripovjedač im reći povijest. Znajući što je intonacija u priči i za što se koristi, nije teško pogoditi koju svrhu koristi se kraj. Fantastična akcija treba dovesti do logičnog zaključka. To pomaže da se završetak je dobro napisan komad. Na primjer, pripovjedač može završiti priču na ovaj način: „Dnevna sretno do kraja života”, „To se često događa”, „Dnevni kruh žvakati!”. Ponekad pripovjedač može završiti priču sve odjednom, ali treba imati na umu da je kraj donosi gore.

Ostale strukturna obilježja folklora proizvoda

Govoreći intonacija priče, većina toga, može sadržavati ponavlja završetkom. Svaki novi ponavljanje je nekako drugačiji od prethodnog, i na taj način čitatelj može pretpostaviti kakav bi bio ishod cijele priče.

Struktura narodnih priča je prirodno uklapaju u poetskom dijelu koji se montira na proizvod muzikalnosti, konfigurira čitatelja na posebnoj pjesničkoj vala.

Pjesme se koriste pripovjedač, ima svoje karakteristike. Veliki interes čitatelja izazvati nevjerojatan priči, u potpunosti napisan u ovom stihu. Pisci ga zovu fantastično.

Tijekom predstavljanja sadržaja bajke pripovjedača je ponekad potrebno ne samo razgovarati, ali čak i pjevati, jer su likovi često koriste ovaj oblik komunikacije među njima. Dovoljno je prisjetiti se bajka „Sestra Alyonushka i brat Ivanushka”, „Cat, pijetao i lisica”, „Vuk i sedam malu djecu” i druge.

Onomatopeja, živo dijalog između likova iz bajki, pridjeva, similes, hiperbola činiti djela narodne umjetnosti svijetle i neponovljiv. Nije uzalud ruski bajke volim sve, od malih do velikih: u folklor nije samo mudrost, nego istinsku ljepotu ruske riječi.