„Glad nije moja tetka”: književni analogije i svakodnevno značenje izraza

Neki ljudi su sretni s rodbinom, a netko nije tako. Oni dovoljno sretni da se razumije naroda aforizam „glad nije moja teta.” Ljudi koji nisu upoznati s dobrim odnosima sa svojom obitelji, a ne shvaćaju dubinu poslovice, mi smo s obzirom na. U svakom slučaju, za one koji i za druge ćemo provesti malo istraživanje. U njemu ćemo otkriti smisao i važnost dobre komunikacije s rođacima gladi.

Knut Hamsun, "Glad"

Glad - stanje strašno, ako je oštri čovjek dovoljno dugo. Kako se ne bi gladovati, ljudi kradu, a ponekad i ubijeni. Osoba treba jesti tri obroka dnevno, ili barem najmanje dva puta. Neki uspiju jesti jednom dnevno, ali to je kada okolnosti prisiliti.

Literatura daje živopisne primjere činjenice da glad nije moja teta. Prije svega, to je roman Knuta Hamsuna je „Glad”. Završnica romana brzo izbrisani iz memorije, ali osoba koja opisuje radionice, koji nije jeo više od jednog dana, ostati s čitačem zauvijek.

Najzanimljivija stvar je da Hamsun lik - novinar. On treba pisati da jede, ali on ne može stvoriti niti jedan članak, jer je gladan. Spoji slova. Grčevi i bolovi u trbuhu ometati moj rad. Hamsun se zove „norveški Dostojevski,” za to s nevjerojatnom psihološkog točnost, na granici akribijom, piše oglede junaka. Čovjek u klasičnom romanu bi pristao bez razmišljanja da glad nije moja teta.

Charles Bukowski

Tvorac autobiografskoj romana Charlz Bukovski, također, nije znao što glad, a ne rekla-kazala, jer je junak većina njegovih romana, Henry Chinaski, stalno gladan, ali čim se pojavio novac, onda su odmah ući u obližnjem kafiću. Ipak, Beech (od milja poznat kao osnivač „prljavi realizam” prijatelja) tvrdi u svojim djelima s dvije konvencionalne istine: prvo, umjetnik mora biti gladan sve vrijeme da se napravi nešto neobično; drugo, „pun trbuh učenjima gluhih”. Odgovarajući na oba argumenata u pravu, on zaključuje: a) Glad nije moja teta; b) osoba koja radi bolje kad je pojesti dobar dio kuhani krumpir s mesom ili kobasicama.

Sergej Dovlatov

Nedaleko iza stranih autora i Sergeja Dovlatov. Negdje u beskraju mu nije previše impresivno, ali pjenušava proze izgubio sliku gladan novinar koji je sjedio u parku, gleda čeznutljivo u plutajućim labudovima u ribnjaku i pokušali o tome kako ih bolje uhvatiti.

No, sve se dobro svrši: junak upoznaje bogatu sredovječni dama, koja se brine o svom opskrbe hranom. Reci: „Alphonse!” I što učiniti, govoreći: „Glad nije moja teta”, govori istinu.

Usput, Dovlatov tvrdi u bilježnice da je ova priča je pravi arhetip i sve je točno kako je opisano. Ipak, obećali smo vam reći o obitelji i gladi, pa kredita izravno na jezične interpretacije.

Rođaci i glad

Govoreći: „Glad nije moja teta”, to znači da osoba ima dobru obitelj, a oni će uvijek hraniti i milovanje, ako je potrebno. Što se može reći o gladi - on je nemilosrdan i nemilosrdno mučili čovjeka, sve dok on ne smije zadovoljiti svoju utrobu. Ovaj pozitivni slika mora da je tamo, gdje je rekao otišao. Situacija je drago da osoba ima rođake koji mu neće dati ponor za razlog.

Sada, kada je osoba obuhvaćeno duhu natjecanja i pohlepe, svi odnosi letjeti u pakao. „Čovjek je vuk,” - kaže Roman kadulje i bio je apsolutno u pravu. Očigledno, u starom Rimu je dominirao odnosa između ljudi nije previše ugodan.

Drugim riječima, mi smo jako sretni za one koji jedu, gdje ići. Sa svakom prijelazu kapitalizma (posebno u Rusiji) ljudi brzo to postati i individualiziran. Komunikacija između ljudi koji su odsječeni. Ljudi se pretvaraju u otoka u oceanu života, lutajući po sebi. Gledanje tako mračnu sliku, nisam mogao pomoći, mislim: što će se dogoditi ako se iznenada nestaju iz svijeta tete, ujaci, roditelja? Tko će ići gladan lutalica?